Heuristička procjena je metoda testiranja računalnog programa za identificiranje problema u dizajnu korisničkog sučelja. To je jedan od načina mjerenja koliko čovjek može komunicirati s računalom dok koristi određeni dio softvera. Metodu je razvio Jakob Nielsen, konzultant u području inženjerstva upotrebljivosti.

Principi heurističkih procjena

• Vidljivost statusa sustava - Softver bi trebao uvijek držati korisnika svjesnim što se događa i pružiti povratne informacije o akcijama korisnika u razumnom vremenskom razdoblju.
• Korespondencija između sustava i stvarnog svijeta - Softver bi trebao "govoriti jezikom korisnika" - trebao bi koristiti riječi, fraze i koncepte koji su poznati korisniku. Informacije bi se trebale prezentirati konvencijama iz stvarnog svijeta, logički i razumljivo.
• Kontrola i sloboda korisnika - Korisnici koji pogreškom koriste pogrešan program trebali bi imati jasno označen "izlaz u slučaju nužde" kako bi napustili neželjeno stanje bez velikih poteškoća. Program bi trebao podržavati funkciju poništavanja i ponavljanja.
• Dosljednost i standardi - Korisnici ne bi trebali pitati jesu li različite riječi, situacije ili akcije značile istu stvar. Treba slijediti utvrđene konvencije.
• Sprječavanje pogrešaka - Uvjeti koji mogu uzrokovati pogrešku trebali bi se predvidjeti i rješavati pametno. Korisniku treba dati poruku o potvrdi ako bi radnja koju će poduzeti mogla uzrokovati pogrešku.
• Prepoznavanje, a ne povlačenje - korisnik bi trebao zapamtiti što je moguće manje učinkovito koristiti program. Objekti, akcije i opcije trebaju biti vidljive kad god je to moguće. Upute za korištenje sustava trebaju biti vidljive ili lako dostupne.
• Fleksibilnost i učinkovitost korištenja - Sustav treba zadovoljiti iskusne korisnike, dajući im mogućnost da ubrzaju korištenje sustava putem prečaca ili makronaredbi.
• Estetski i minimalistički dizajn - Dijalozi ne smiju sadržavati nevažne ili nejasne informacije.
• Pomozite korisnicima da prepoznaju, dijagnosticiraju i oporave od pogrešaka - poruke o pogreškama trebaju biti formulirane na korisnom jeziku, a ne na kodove pogrešaka. Pogreške treba precizno identificirati i naznačiti, s konstruktivnim prijedlozima za rješenje.
• Pomoć i dokumentacija - Dokumentacija bi trebala biti jednostavna za pretraživanje, fokusirana na korisnikovu perspektivu, popis konkretnih koraka koje treba poduzeti, a ne prevelika.

U postupku ocjenjivanja svaka od tih heuristika obično je povezana s numeričkom vrijednošću, a od korisnika se traži da daju povratne informacije, ocjenjujući svaki aspekt korisničkog iskustva. Ove povratne informacije se zatim daju programerima kako bi im pomogla poboljšati softver.

Programski uvjeti, Test, korisničko iskustvo